Poliklinika- Dr Fatic Medical Dr Vukasina Markovica 178 Podgorica | Telefon: 067 006 115
Storia della chirurgia vascolare - Montenegro

Istorija medicine u Crnoj Gori vezana je za Bolnicu ,,Danilo I’’ kao najstarije bolnice na Balkanu i ime Dr Petra Miljanića.

Dr. Petar Miljanic

U istorijatu bolnice „Danilo I“ i crnogorske zdravstvene službe uopšte, počasno mjesto pripada dr Petru M. Miljaniću, ljekaru i pravniku, načelniku Saniteta Knjaževine Crne Gore, prvom školovanom domaćem hirurgu, utemeljivaču naučne medicine u Crnoj Gori, zakonopiscu i kulturnom radniku.

Rekli su:

„Dr Petar Miljanić utemeljuje savremeni koncept bolničke organizacije. On profilira bolničke djelatnosti u globalu na internu i hiruršku, da bi u njima diferencirao poslove i zadatke. Internu oblast određuje kao opštu i specijalizovanu i hirurgiju kao opštu i specijalizovanu. U sve to unio je svoju stručnost, kao internista dijagnostikujući: lepru, malariju, trbušni  tifus, neuropsihijatrijska oboljenja, multipleks sklerozu, miksedem i dr. Kao hirurg utemeljio je očnu hirurgiju, ginekologiju, otorinolaringologiju i traumatologiju.
Veličina dr Petra Miljanića nije samo u tome što se u praksi lično predstavio svojim stručnim sposobnostima, već i u tome što je svoj veliki stručni rad učinio dostupnim širokoj medicinskoj javnosti u zemlji i inostranstvu, kroz poznate stručne i naučne časopise. Dr Petar Miljanić je svoje stručno znanje prenio u organizaciju crnogorskog saniteta, izborivši se kod Knjaza Nikole da svi gradovi na području Crne Gore dobiju visokostručne ljekare koji su završili medicinski fakukltet na poznatiom evropskim univerzitetima. Oni su bili čuveni ne samo po visokom medicinskom obrazovanj,  već i po opštoj kulturi i poznavanju stranih jezika. Većina njih je prošla kroz školu cetinjske bolnice, što je bilo od izvanrednog značaja za realizaciju njihovog stručnog rada u praksi. Najveći broj, slijedeći dr Miljanića, objavio je i stručne radove. Ne umanjujući  doprinos dr Batuta utemeljenju medicinske naučne misli u Crnoj Gori, kao i doprinos koji su tome dali francuski ljekari, bezrezervno možemo konstatovati da je svojim opusom praktičnog, stručnog i naučno-istraživačkog rada doktor Miljanić utemeljivač naučne medicine u Crnoj Gori.“(dr Branislav Pešić).

dr-Petar-Miljanic-2500

Za njega je teško reći da li je bio bolji hirurg ili okulista, naučnik ili praktičar, medicinski pisac ili pravnik-sve je to bilo u njemu i neodvojivo od njega.  U svim tim segmentima je bio briljantan, pa je mala Bolnica bila poznata i van granica zemlje….(dr Vasilije Kusovac)

„U istoriji crnogorskog saniteta dr Petar Miljanić predstavlja nesumnjivo najveću i najzaslužniju ličnost. Znanjem naoružani i skrupuložno savjesni dr Petar Miljanić započeo je temeljite reforme u crnogorskoj zdravstvenoj službi. U cilju likvidiranja nadriljekarstva i postavljanja crnogorskog saniteta na savremene naučne osnove, preduzimao je rigorozne mjere………“(dr Dušan Martinović).

„S doktorom Petrom Miljanićem počinje da se primjenjuje savremena medicinska nauka u Crnoj Gori. On je naš najstariji medicinski pisac. Dr Petar Miljanić je nestor crnogorske medicinske nauke….“(dr Branko Zogović)

petar-miljanic-atest

Prije studija medicine, dr Miljanić je završio Pravni fakultet (1875), na Velikoj školi u Beogradu. Po svemu sudeći, drugi  je je po redu Crnogorac koji je diplomirao pravo (prvi  je Gavro Vuković, 1873). Medicinski fakultet Moskovskog  Imperatorskog Univerziteta dr Miljanić upisuje 1877, a diplomira 30. maja 1881, dobivši  atestat i položivši zakletvu.

Odmah po  diplomiranju javlja se na konkurs crnogorske vlade za okružne ljekarei započinje službu u Podgorici. Dvije godine kasnije odobreno mu je odsustvo radi odlaska u inostranstvo na dalje stručno usavršavanje. U Podgoricu se vraća 1884. godine, nakon što je u Njemačkoj, na čuvenom medicinskom fakultetu u Vircburgu, odbranio doktorsku disertaciju na temu dijagnostike crijevne perforacije kod trbušnog tifusa, prethodno obavivši hiruršku praksu na vodećim klinikama u Njemačkoj, Austriji i Francuskoj.

Prvi je  doktor medicinskih nauka u Crnoj Gori. Nakon doktoriranja, a na lični zahtjev Knjaza Nikole, dolazi na Cetinje i preuzima trostruku dužnost:  „varoškog doktora“, upravnika Bolnice i „načeonika“ Crnogorskog saniteta, praktično ministra zdravlja. Na ovim funkcijama ostaje skoro trinaest godina, sve do prerane smrti, 1897.

Na Cetinju je dr Miljanić razvio bogatu i raznovrsnu praktičnu i naučnu aktivnost. Uspješno je organizovao zdravstvenu službu, na savremenim načelima, uporno se boreći protiv nadriljekarstva. Utemeljio je praktično sve hirurške grane, infektologiju, internu medicinu, neurologiju, psihijatriju, sudsku medicinu itd.

Obavio je oko 800 hirurških intervencija na očima, uključujući oko 300 operacija katarakte. Prvi je u Crnoj Gori sproveo sistematsku obaveznu vakcinaciju protiv variole-velikih boginja (1885). Prvi je  domaći ljekar koji je na jugoslovenskim prostorima proučavao gubu (lepru), otkrivši u Crnoj Gori nekoliko desetina slučajeva, o čemu je pripremao referat za Svjetski kongres o ovoj bolesti u Berlinu 1897, ali ga je smrt pretekla. Sjedinjujući u sebi medicinsko i pravno obrazovanje i znanje, izradio je prvi sanitetski zakonik u Crnoj Gori – Zbornik pravila, propisa i naredaba u sanitetskoj struci Kneževine Crne Gore (1891), kojim je detaljno uredio mjesto i  ulogu Saniteta u državi i položaj i dužnost ljekara, veterinara i apotekara i uveo propise protiv stočnih zaraza. Nastojao je da se mladim ljekarima obezbijedi što povoljniji materijalni položaj, kako bi ih što duže vezao za mjesta službovanja. Zahvaljujući njemu ljekari su platama bili izjednačeni sa senatorima i velikosudijama (3600 franaka u zlatu). U vrijeme dr Miljanića počinje se sa primjenom savremene sudske medicine, uz vođenje obaveznih sudsko-medicinskih protokola u kriminalističkim i drugim sudskim postupcima.
Dr Miljanić nije bio samo ljekar praktičar i organizator zdravstvene službe, već i plodan naučnik, prvi među domaćim ljekarima. Vrsno poznavanje njemačkog, ruskog i francuskog u tome mu je bilo od velike pomoći. Objavio je veliki broj stručnih i naučnih radova,  iz praktično svih grana  medicine, ali i drugih oblasti (pravo, psihologija, etnologija itd.). Od medicinskih radova posebno su značajni oni objavljeni u čuvenom ruskom časopisu Medicinskoje obozrenije („Dvije stotine operacija katarakte u cetinjskoj bolnici“, “Slučaj miksedema“, „O gubi u Crnoj Gori“ i „Multipla skleroza kod dva brata“), kao i beogradskom Arhivu za celokupno lekarstvo („Teška povreda lobanje i veštastva mozga,-ozdravljenje“,„Exostosis multiplex“, „Neobična lipoma na obrazu“, „Traheotomija u sifilitika kao lijek“, „Ovariotomija u hermafrodita“, „Slučaj pozne operacije ukliještene kile“, „Četrdeset sedam slučajeva bolesti kamenom“, „Sedmogodišnji rad bolnice Danila I“ , „Jedan slučaj lažne mišićne hipertrofije“, „Ulcinj kao morsko kupatilo i primorska klimatična stanica“,  „254 operacije katarakte u cetinjskoj bolnici“, „Prikupljeni podaci o uspjehu lečenja serumom protiv difterije“). Možda najznačajniji od svih radova je obimna studija „Duševno bolesni, gluhonijemi, epileptični i slijepi u Crnoj Gori“, koja je izazvala veliku pažnju tadašnje stručne javnosti i bila citirana u mnogim uglednim medicinskim časopisima u Evropi. Ovaj rad može se smatrati kamenom temeljcem crnogorske neuropsihijatrije, a Pavle Rovinski ga je opširno prikazao u svojoj Etnografiji Crne Gore. U Glasu Crnogorca i Grlici dr Miljanić je objavljivao stručne i naučno-popularne radove u cilju medicinskog prosvjećivanja stanovništva („Kako da se branimo od jedne naše narodne bolesti – od groznice“, „Influenca“, „O frusu“, „U čemu živimo? itd).

Od naučnih radova iz oblasti prava ističu se „Postanak cetinjske tamnice“, „Nekoliko presuda iz doba Petra I i vladike Rada“, „Sentencije iz doknjaževske vladavine u Crnoj Gori“  i „Crte iz sudske medicine“.
U svojstvu sekretara Društva crnogorskog Crvenog krsta, dr Miljanić je predstavljao Crnu Goru na IV i V Međunarodnoj konferenciji Crvenog krsta (1887. u Karlsrueu i 1892. u Rimu), objavivši u Glasu Crnogorca opširne izvještaje sa ovih skupova. Crnu Goru je zastupao i na Međunarodnoj sanitarnoj konferenciji u Drezdenu 1893. i Svjetskom kongresu o higijeni i demografiji u Budimpešti 1894, gdje je na njemačkom podnio referat o duševno bolesnim, gluvonijemim, slijepim i epileptičnim u Crnoj Gori.
Uz sve to, dr  Miljanić je bio i istaknuti kulturni radnik. Posebno je bio aktivan u Cetinjskoj čitaonici, čiji je bio član uprave, potpredsjednik i, u jednom mandatu, predsjednik. Takođe, bio je aktivni član-dobrotvor kulturnog društva „Gorski  vijenac“ i član njegovog književnog odbora, saradnik „Luče“, učesnik u „Cetinjskim besjedama“ u hotelu „Lokanda“, član Odbora za proslavu dvjestogodišnjice dinastije Petrović-Njegoš, priložnik u brojnim humanitarnim akcijama itd. U školskoj ambulanti „Djevojačkog instituta“ besplatno je ordinirao.
Malo je poznato da dr Miljanić drži još jedan primat: u periodu od 1. septembra 1882. do 31. avgusta 1883. u Podgorici je vršio sistematska meteorološka mjerenja, prva u Crnoj Gori.
Za zasluge u oblasti medicine i u javnom životu Knjaz mu je 1892. godine dodijelio Senatski grb. Bio je prvi crnogorski ljekar koji ga je dobio. Imao je i Danilov krst, Takovski krst, Ruski orden Svetog Stanislava, srpski Orden crvenog krsta i druga odlikovanja.
Dr Petar Miljanić preminuo je u 46. godini, u punoj životnoj i stvaralačkoj snazi, od apscesa na jetri. Sahranjen je  na svom Cetinju, na starom groblju, neposredno pred Crkvom, gdje i danas počiva. Njegovu smrt zabilježili su mnogi ondašnji listovi i časopisi, u Crnoj Gori i van nje. Godine 1973, prilikom proslave stogodišnjice bolnice „Danilo I“, u bolničkom krugu je otkrivena bista dr Petra Miljanića, rad akademskog vajara Draga Đurovića. Iste godine, Društvo ljekara Crne Gore ustanovilo je „Povelju dr Petar Miljanić“, kao najviše crnogorsko priznanje za zasluge u medicini.

dr-petar-miljanic-doktorat
petar-miljanic-stranica

Dr Petar je iza sebe ostavio udovicu Darinku i dva mala sina, Pavla (Cetinje, 1889 – Podgorica, 1975) i Nika (Cetinje, 1892 – Meksiko Siti, 1955), koji su, po savjetu Knjaza, nastavili školovanje u Ženevi i Parizu. Više puta su ga prekidali i vraćali se u Crnu Goru radi učešća u Balkanskim ratovima i Prvom svjetskom ratu. Pavle je vjerovatno prvi Crnogorac koji je diplomirao i potom magistrirao elektrotehniku, da bi kasnije postao redovni profesor i počasni doktor Beogradskog univerziteta. Tokom Drugog svjetskog rata bio je predsjednik obnovljenog crnogorskog Crvenog krsta. Aktivno je učestvovao u osnivanju Elektrotehničlkog fakulteta u Titogradu, kao predsjednik Matičarske komisije, i na njemu predavao. Mlađi Petrov sin Niko pošao je očevim stopama: u Parizu je diplomirao medicinu, odbranio doktorat i specijalizovao hirurgiju. Osnovao je Anatomski institut u Beogradu i bio redovni profesor Medicinskog fakulteta. Rat provodi u Crnoj Gori, u Banjanima, gdje osniva partizansku bolnicu. 1943. Izabran je za predsjednika ZAVNO-a Crne Gore i Boke, a naredne godine za predsjednika CASNO-a, najvišeg zakonodavnog i izvršnog tijela obnovljene Crne Gore.

AUTOR:
VESKO PEJOVIĆ