Aneurizma abdominalne aorte

Abdominala aorta je dio aorte, najvećeg arterijskog krvnog suda u organizmu, koji se proteže od dijafragme do njene završne račve na zajedničke ilijačne arterije. Nalazi se retroperito-nealno sa lijeve strane kičmenog stuba do projekcije L-3/L-4 kičmenog pršljena. Prečnik lumena aorte postepeno se smanjuje od njenog ishodišta iz lijeve srčane komore ka račvi, tako da na nivou račve abdominalne aorte iznosi približno oko 2 cm, sve u zavisnosti od starosti, pola, konstitucije, rase. Na svom putu do račve abdominalna aorta daje više grana koje su od vitalnog značaja za funkcionisanje i život organa digestivnog sistema, bubrega, testisa/ovarijuma (Tr. Celiacus, A. mesenterica superior, Aa. Renales dextra et sinistra, A. mesenterica inferior, Aa. go-nadales). U tijesnoj je vezi sa donjom šupljom venom i njenim pritokama, kao i pleksusima autonomnog nervnog sistema (Plexus hipogatricus, zadužen za potenciju i ejakulaciju). Zid aorte sastoji se od 3 sloja: tunica intima, koji je u direktnom kontaktu sa krvlju, tunica media, srednji sloj koji se sastoji od elastičnih i kolagenih vlakana, glatkih mišićnih ćelija i celularnog matriksa, ujedno i najrazvijeniji sloj, i t. adventitia, koja se nalazi spolja i obavija aortu.

250px-AAA_animacija

Aneurizmapredstavlja trajno lokalizovano proširenje lumena krvnog suda, veće od 50 % njegovog prečnika kod zdravik osoba. Po svom obliku može biti sakularna (vrećasta) ilifuziformna (kao dvije kupe, povezane svojim bazama). Bitno je razlikovati aneurizmu od ektazije, koja predstavlja trajno proširenje lumena krvnog suda manje od 50% njenog lumena, kod zdravih osoba i od atrerio-/ aortomegalije, koje predstavljaju difuzno trajno proširenje lumena krvog suda. U zavisnosti od toga da li se zid aneurizme sastoji od sva tri arterijska sloja, aneurizme se dijele na prave i lažne, odnosno pseudoaneurizme. Prave sadrže sva tri sloja , t. intimu, t. mediu i t. adventitiu, za razliku od pseudoaneurizmi koje ne moraju sadržati nijedan od ovih slojeva i čiji se zid može sastojati samo od koaguluma. Postoje i takozvane disekantne aneurizme, koje nastaju cijepanjem zida aorte u nivou t. medie, tako da se stvaraju dva lumena, pravi i lažni, odnosno pseudolumen. Pravi lumen je već postojeći, fiziološki, dok se lažni, pseudolumen nalazi između t. intime, sa jedne strane, i t. medie i t. adventitie, sa druge strane. Može se završavati slijepo ili se ulivati u pravi, fiziološki lumen. Dakle, sve gore navedene karakteristike aneurizmi mogu se primijeniti na abdominalnu aortu, sa zaključkom da se svako proširenje abdominalne aorte veće od 3 cm smatra aneurizmom abdominalne aorte (AAA).

Aneurizme abdominalne aorte najčešće nastaju zbog ateroskleroze, dok su luetične, inflamatorne i mikotične aneurizme danas rijetkost. Faktori rizika za nastanak ateroskleroze, a samim i aneurizmi abdominalne aorte mogu se svrstati u dvije velike grupe:

A. Nepromjenljive:

1. Starost – između 50 i 90 godina starosti, najčešće između 60. i 70. godine

2. Pol – AAA je prisutna kod 4% muškaraca, kao i 1% žena starosti od 60 do 70 godina

3. Hereditet – 15-25% pacijenata sa aneurizmom abdomi­nalne aorte imaju bliskog rođaka koji takođe boluje od ovog

poremećaja (engl, first-degree relative).

B. Promjenljive:

1. Hipertenzija 2. Hiperlipidemija 3. Pušenje duvanskih proizvoda 4. Gojaznost.

Aneurizme abdominalne aorte do 4 cm nazivaju se „malim”, a one veće od 4 cm „velikim”, od čega, između ostalog, zavisi i način njihovog liječenja.

Prema lokalizaciji u odnosu na renalne arterije, aneur-izma abdominalne aorte može biti:

AAA inferarenalnog segmenta – počinje niže od ishodišta renalnih arterija (95%)
AAA jukstarenalnogsegmenta – počinje neposredno ispod ishodišta renalnih arterija
AAA pararenalnogsegmenta – renalne arterije polaze iz aneurizme
AAA suprarenalnog segmenta – aneurizma počinje izviše ishodišta renalnih arterija i može zahvatati ishodišta viscer-alnih grana abdominalne aorte.

Važno je napomenuti da tekstovi koji se nalaze na sajtu vaskularnahirurgija.me imaju informativni karakter i nikako nisu i ne mogu biti zamjena za zvaničnu medicinsku konsultaciju i pregled vaskularnog hirurga, a pogotovo zbog činjenice da svaki vaskularni pacijent zahtjeva individualan pristup.